Obilježavanje 28. godišnjice genocida u Srebrenici
Dragi prijatelji, dame I gospodo,
Danas smo ovdje dio zajedničke borbe: sjećanje na žrtve, kažnjavanje zločinaca u cjelini i na kraju borba s ideologijama zasnovanim na mržnji i istrebljivanju ljudi za koje smatraju da su krivi samo po tome što su drugačiji.
Prošlo je 28 godina od genocida u Srebrenici i 20 godina nakon prve dženaze u Potočarima za 600 nađenih, identifikovanih i ukopanih od 8372 žrtava – podsjećanja radi, najmlađa žrtva je bila novorođena beba Muhić za koju nije bilo vremena da dobije ime, a najstarija Saha Izmirlić je imala 94 godine kada je brutano ubijena.
Jula 1995, u brutalnoj zločinackoj operaciji, sa jasnom namjerom, po precizno definiranom planu, na svirep način su organizovane egzekucije među kojima je bilo preko 800 djece. Sve je to svjesno rađeno kako bi se fizički i biološki uništili Bošnjaci kao jedna etnička grupa.
Tadašnja politička i vojna vlast tzv. Republike Srpske planirala je zločin genocida i pružala logističku podršku zločincima. Vlasti su tada prikrivale zločine raskopavanjem i prikrivanjem masovnih grobnica, što je, naglašavam, potvrđeno i odlukama Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju u Hagu.
Za zločin genocida nad Bošnjacima u i oko Srebrenice, Haški tribunal je izrekao doživotnu kaznu prvom predsjedniku samoproglašene Republike Srpske, Radovanu Karadžiću, kao i drugim najvisim politickim i vojnim duznosnicima.
Njima je pravomoćno presuđeno ali za razliku od žrtava njihov projekat nije mrtav.
Na žalost, aktuelni predsjednik tog entiteta, Milorad Dodik jos nije naučio lekcije iz presuda međunarodnih sudova.
Naprotiv, slično kao i ratni zločinac Radovan Karadžić, Dodik negira počinjeni zločin genocida, vrijeđa žrtve kao i njihove porodice, te konkretnim antiustavnim potezima ozbiljno ugrožava očuvanje mira i sigurnosti u Bosni i Hercegovini i regionu.
UN i demokratske zemlje svijeta su nedvosmisleno uvidjeli greške počinjene prema Bosni i Hercegovini. Generalni sekretar UN-a, Kofi Anan, je priznao krivicu međunarodne zajednice rekavši da “Srebrenica predstavlja najveću sramotu u istoriji Ujedinjenih Nacija.”
Tragične greške se više ne mogu ispraviti, ali zato imamo obavezu da zajedno spriječimo nove zločine koji bi nastali na istim temeljima.
Zato je neophodno učiniti sve što je u našoj moći da se hitno i odlučno zaustavi proruski predsjednik RS-a prije nego dramatično destabilizira Bosnu i Hercegovinu, Zapadni Balkan i širi Euroatlantski prostor.
Ovo je pravo mjesto i vrijeme da pozovemo EU da se probudi i pridruži sankcijama koje su uspostavile SAD i Velika Britanija protiv negatora genocida i razbijačima Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Dozvolite mi da završim sa podsjećanjem na jednog velikog heroja našeg doba čije riječi i djela danas predstavljaju svjetionik bolje države i društva u SAD i Bosni i Hercegovini, kao i u mnogim djelovima svijeta.
Prije 55 godina, Robert F. Kenedi, senator iz Njujorka, nekoliko sati nakon ubistva Martina Lutera Kinga, održao je spontani govor u Indijanopolisu, koji i danas nudi pravu lekciju o tome šta se promijenilo a šta je i do danas ostalo isto.
Svaki put kada RFK kaže SAD, crnci, bijelci, možete samo zamijeniti riječ Bosna i Hercegovina umjesto SAD, Bošnjaci/muslimani umjesto crnci, Srbi/pravoslavci umjesto bijelci, i jasno ćete vidjeti besmrtnost RFK vizije i svijeta kakav nam je potreban – kako u SAD tako i u Bosni i Hercegovini i bilo gdje u svijetu.
“Ono što nam treba u SAD nisu podjele; ono što trebamo u SAD nije mržnja; ono što trebamo u SAD nije nasilje ili bezzakonje – već ljubav i mudrost, i uzjamna pažnja jednih prema drugima, i osjećaj pravde prema onima koji su jos uvijek ugroženi u našoj državi, bez obzira jesu li crni ili bijeli…
Mi možemo dobro živjeti u ovoj državi/zemlji. Imaćemo teških vremena; imali smo teška vremena u proteklim godinama; imaćemo teških vremena u budućnosti.
Ovo nije kraj nasilja; ovo nije kraj bezzakonja; ovo nije kraj nereda.
Ali ogromna većina bijelaca kao i ogromna većina crnaca u našoj državi želi da živi zajedno, želi da popravi kvalitet naših života i želi pravdu za sve ljude koji žive u našoj zemlji.”
Zato dok se danas sjećamo Srebrenice mi zajedno ugrađujemo još jedan mali kamen u zid prevencije genocida i pomirenja zasnovanog na istini i pravdi – u našoj zemlji, u regionu, kao i bilo gdje u svijetu.
Hvala vam svima koji širite istinu o Srebrenici i dajete nadu novim generacijama da će živjeti u održivom i boljem svijetu i društvu nego što je ovo u kojem smo danas.
