Ambasador Lagumdžija na panel diskusiji u UN-u o sjećanju na Holokaust i očuvanju kulturne baštine
New York, 4. novembar 2026.
Na panel diskusiji pod nazivom „Razumijevanje historijske stvarnosti Holokausta: fotografija naspram umjetnosti“ (Understanding Past Realities of the Holocaust: Photography versus Art), održanoj 4. novembra 2026. godine u sjedištu Ujedinjenih nacija u New Yorku, stalni predstavnik Bosne i Hercegovine pri Ujedinjenim nacijama, ambasador Zlatko Lagumdžija, ukazao je na trajni značaj očuvanja kulturne baštine, historijskog pamćenja i identiteta naroda, posebno u kontekstu progona, sistematskog uništavanja kulturnih dobara i pokušaja brisanja historijskog naslijeđa.
Događaj je organizovao Program Ujedinjenih nacija za informisanje javnosti o Holokaustu, u saradnji s Udruženjem Fritz Ascher za progonjenu, marginaliziranu i zabranjenu umjetnost i organizacijom 1014 / space for ideas, uz podršku Stalne misije Savezne Republike Njemačke pri Ujedinjenim nacijama.
Panel je održan u znak sjećanja na žrtve Novembarskog pogroma iz 1938. godine, poznatog kao Kristalna noć (Kristallnacht), kada je nacistički režim 9. i 10. novembra organizovao masovne napade na jevrejske zajednice širom Njemačke, anektirane Austrije i Sudetske oblasti. Tokom ovog pogroma uništene su hiljade jevrejskih domova i poslovnih objekata, više od hiljadu sinagoga je spaljeno ili oštećeno, dok je oko 30.000 jevrejskih muškaraca deportovano u koncentracione logore. Ovi događaji označili su dramatičnu eskalaciju državnog antisemitizma i progona Jevreja.
Uvodna obraćanja održali su gospođa Melissa Fleming, podsekretarka generalnog sekretara Ujedinjenih nacija za globalne komunikacije, Nj.E. Florian Laudi, zamjenik stalnog predstavnika Njemačke pri Ujedinjenim nacijama, i gospođa Rachel Stern, izvršna direktorica Udruženja Fritz Ascher. Historičari dr. Christoph Kreutzmüller i dr. Rachel Perry analizirali su vizuelne prikaze Novembarskog pogroma, istražujući kako fotografija i umjetnost doprinose razumijevanju historijskih zločina, društvenih odnosa i iskustava pojedinaca koji su bili izloženi nasilju.
U svom obraćanju, ambasador Lagumdžija istakao je da su izlaganja panelista neizbježno podsjetila na njegovo lično svjedočenje događajima iz devedesetih godina u Bosni i Hercegovini, posebno na namjerno granatiranje i spaljivanje Nacionalne i univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine, smještene u sarajevskoj Vijećnici, 1992. godine.
Naglasio je da Kristalna noć i paljenje sarajevske Vijećnice pripadaju različitim historijskim i geopolitičkim kontekstima, ali da oba događaja predstavljaju primjere namjernog uništavanja kulturne baštine u okviru širih kampanja progona i pokušaja brisanja identiteta jednog naroda.
„Uništavanje kulturne baštine daleko nadilazi fizički gubitak zgrada, knjiga ili spomenika. Ono pogađa same temelje kolektivnog sjećanja, kulturnog identiteta i historijskog kontinuiteta“, poručio je ambasador Lagumdžija.
Podsjetio je da je u požaru sarajevske Vijećnice uništeno približno dva miliona knjiga, rijetkih rukopisa, arhivske građe i drugih publikacija, odnosno gotovo 80 posto bibliotečkog fonda. Time je nepovratno izgubljen neprocjenjiv dio kulturnog i historijskog naslijeđa Bosne i Hercegovine, koji je svjedočio o stoljećima različitih historijskih perioda i kulturnih tradicija.
Istakao je da uništenje Vijećnice nije predstavljalo samo napad na jednu biblioteku, već i pokušaj brisanja historije, identiteta, književnosti i kulturnog prisustva jednog naroda.
U tom kontekstu, ambasador Lagumdžija podsjetio je na upozorenje koje se pripisuje njemačkom pjesniku Heinrichu Heineu: „Tamo gdje spaljuju knjige, na kraju će spaljivati i ljude“, naglašavajući da je historija, uz ogromne ljudske i civilizacijske gubitke, pokazala koliko je važno prepoznati i zaustaviti takve procese na vrijeme.
Govoreći o drugoj strani historijskog iskustva Bosne i Hercegovine, ambasador je posebno istakao primjer Sarajevske Hagade, jednog od najdragocjenijih rukopisa jevrejske i evropske kulturne baštine. Ovaj izuzetni rukopis, koji je nakon progona Jevreja iz Španije 1492. godine prošao kroz Italiju i konačno stigao u Sarajevo, preživio je Holokaust i rat u Bosni i Hercegovini.
Tokom Drugog svjetskog rata, Sarajevsku Hagadu od nacističke zapljene spasili su hrabrost i odlučnost direktora i kustosa Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, Derviša Korkuta. Tokom opsade Sarajeva devedesetih godina, rukopis je ponovo sačuvan, ovoga puta u trezoru jedne banke, čime je spriječeno njegovo uništenje.
„Ove dvije priče, jedna o razornom gubitku, a druga o izuzetnom očuvanju, podsjećaju nas da pokušaji brisanja identiteta i historije jednog naroda ne uspijevaju uvijek“, istakao je Lagumdžija.
Naglasio je da zaštita kulturne baštine podrazumijeva mnogo više od fizičkog očuvanja historijskih predmeta. Ona znači očuvanje kolektivnog sjećanja, odbranu kulturnog identiteta i osiguravanje da historija i doprinosi svih naroda budu sačuvani za buduće generacije.
„Očuvanje kulturne baštine nije samo čin zaštite i očuvanja. To je čin otpora, otpornosti i potvrđivanja naše zajedničke ljudskosti“, poručio je ambasador.
Poruka Bosne i Hercegovine, kako je istaknuto u njegovom obraćanju, jeste da se uništavanjem kulturne baštine i materijalnih dobara ne uništava samo prošlost jednog naroda, već se ugrožava i pravo budućih generacija da poznaju vlastitu historiju i razumiju zajedničko ljudsko naslijeđe.
Govor ambasadora Lagumdžije
STALNA MISIJA BOSNE I HERCEGOVINE
PRI UJEDINJENIM NACIJAMA
OBRAĆANJE
Nj. E. dr Zlatka Lagumdžije, ambasadora, stalnog predstavnika Bosne i Hercegovine pri Ujedinjenim nacijama
na
panel diskusiji pod nazivom
„Razumijevanje historijske stvarnosti Holokausta: Fotografija nasuprot umjetnosti“
u organizaciji
Stalne misije Savezne Republike Njemačke pri Ujedinjenim nacijama i Programa za informisanje o Holokaustu i Ujedinjenim nacijama pri Odjeljenju za globalne komunikacije
u
Sjedištu Ujedinjenih nacija
New York
- novembar 2026. godine
Hvala Vam, gospođo moderatorice.
Želim zahvaliti panelistima na njihovim izuzetno sadržajnim izlaganjima o značaju vizuelnih prikaza u dokumentovanju i razumijevanju historijskih zločina i stradanja.
Teško je slušati njihova izlaganja, a ne vratiti se mislima u devedesete godine prošlog stoljeća i ne prisjetiti se događaja kojima sam lično svjedočio, kada je Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, smještena u sarajevskoj Vijećnici, bila namjerno granatirana i zapaljena.
Iako su se Kristalna noć (1938.) i paljenje sarajevske Vijećnice (1992.) dogodili u potpuno različitim historijskim epohama i geopolitičkim okolnostima, između njih postoje duboke historijske i simboličke paralele. Oba događaja predstavljaju potresne primjere namjernog uništavanja kulturnog naslijeđa u okviru širih kampanja progona i pokušaja brisanja jednog naroda. Podsjećaju nas da uništavanje kulturnog naslijeđa daleko nadilazi fizički gubitak zgrada, knjiga ili spomenika. Ono pogađa same temelje kolektivnog sjećanja, kulturnog identiteta i historijskog kontinuiteta.
U plamenu koji je progutao sarajevsku Vijećnicu nestalo je približno dva miliona knjiga, rijetkih rukopisa, arhivske građe i drugih publikacija – gotovo 80 posto ukupnog bibliotečkog fonda. Time su nepovratno uništeni neprocjenjivi tragovi višestoljetnog bosanskohercegovačkog naslijeđa, različitih historijskih epoha i kulturnih tradicija.
Uništavanje Vijećnice i njenih zbirki nije predstavljalo samo napad na jednu biblioteku. Zatiranje historije, identiteta i književnosti jednog naroda, uništavanje njegovih svetih mjesta i brisanje njegovog historijskog prisustva koriste se kao sredstva za opravdavanje i ubrzavanje njegovog fizičkog uništenja.
Oba događaja podsjećaju na trajno upozorenje koje se pripisuje njemačkom pjesniku Heinrichu Heineu: „Tamo gdje spaljuju knjige, na kraju će spaljivati i ljude.“
Ipak, moja zemlja svjedoči i o opstanku.
Sarajevska Hagada neprocjenjiv je jevrejski rukopis, od izuzetnog značaja za jevrejsko kulturno naslijeđe i srednjovjekovnu evropsku umjetnost. Nakon donošenja Alhambranskog dekreta 1492. godine napustila je Španiju, prošla kroz Italiju i na kraju stigla u Sarajevo. Sačuvana u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine, preživjela je i Holokaust i rat u Bosni i Hercegovini. Tokom Drugog svjetskog rata spašena je od nacističke zapljene zahvaljujući hrabrosti i odlučnosti tadašnjeg direktora Zemaljskog muzeja i kustosa Derviša Korkuta. Nekoliko decenija kasnije, tokom opsade Sarajeva, rukopis je bio sklonjen i sačuvan u trezoru banke, duboko pod zemljom. Nakon završetka rata ponovo je iznesen na svjetlo dana, kao jedan od najdragocjenijih kulturnih spomenika Bosne i Hercegovine.
Ove dvije priče – jedna o razornom gubitku, a druga o izuzetnom očuvanju – podsjećaju nas da pokušaji brisanja identiteta i historije jednog naroda ne uspijevaju uvijek. Istovremeno nas podsjećaju da zaštita kulturnog naslijeđa podrazumijeva mnogo više od pukog čuvanja materijalnih dobara od uništenja. Ona znači očuvanje kolektivnog sjećanja, odbranu identiteta i osiguravanje da historija i kulturni doprinosi naroda budu sačuvani za buduće generacije.
U tom smislu, očuvanje kulturnog naslijeđa nije samo čin zaštite i konzervacije. To je čin otpora, otpornosti i potvrde naše zajedničke ljudskosti.
Hvala vam
